Žohari (npr. Blattella germanica, Periplaneta americana) su noćni kukci koji se razmnožavaju izuzetno brzo – jedna ženka može položiti i do 50 jajašaca u životu. Preferiraju tamna i vlažna mjesta poput pukotina iza kuhinjskih elemenata, vodovodnih instalacija i električnih ormarića.

Kao oportuni svejedi, žohari se hrane ostacima hrane, ljuspicama kože i papirnatim materijalima. Na tijelu i kroz izlučevine mogu prenijeti bakterije (Salmonella, E. coli), viruse i alergene, što može pogoršati respiratorne tegobe kod alergičara.

Uobičajene mjere su temeljito čišćenje i uklanjanje izvora hrane i vlage, brtvljenje pukotina te profesionalno tretiranje gelovima, praškovima i insekticidnim raspršivačima prilagođenim krijućim mjestima žohara.

Mravi (npr. Monomorium pharaonis, Linepithema humile) grade velike kolonije u tlu, zidu ili ispod kuhinjskih pločica. Na traženje hrane izlaze u kolonijama i mogu brzo pronaći i najmanje ostatke šećera ili masti.

Iako ne prenose teške zarazne bolesti, mogu kontaminirati hranu klicama bakterija i gljivica s tla ili iz kanalizacije. Njihovo ubrzano širenje često signalizira prisustvo vlage ili neadekvatno pohranjene hrane.

Za učinkovitu kontrolu koriste se mamci s usporenim djelovanjem koji se unose u gnijezdo i troše cijelu koloniju, te zatim injektiranje ili posipanje insekticida duž njihovih staza i ulaza u prostor.

Stjenice (Cimex lectularius) su paraziti koji se tijekom dana skrivaju u fugama, madracima, okvirima kreveta i namještaju, a noću se hrane iiz krvi ljudi i životinja. Jedna stjenica može živjeti i do godinu dana bez hrane.

Ugrizi stjenica uzrokuju svrbež, crvene točkaste osipe i mogu dovesti do sekundarnih infekcija uslijed češanja. Iako rijetko prenose bolesti, njihov ugriz izaziva jak psihološki stres i nesanicu.

Profesionalna dezinsekcija obično uključuje kombinaciju toplinskog tretmana (iznad 50 °C) i osjetljivih insekticida, tretiranje svih skrivenih zona, pranje posteljine na visokim temperaturama te povremenu inspekciju nakon nekoliko tjedana.

Buhe (Ctenocephalides felis, C. canis) su sitni paraziti sisavaca, najčešće pasa i mačaka, ali mogu ugristi i čovjeka. Za razvoj im je potrebna zona s dlakom, ali se jajašca izlegnu u tepisima i pukotinama podova.

Ugrizi buha izazivaju neugodan svrbez, crvene mrlje i mogu proširiti bolesti poput tifusa buha i bakterijske infekcije. Kućni ljubimci često pokazuju pretjerano češanje i gubitak dlake.

Ključna je kombinacija tretmana životinja (spot-on preparati, ogrlice) i okoliša (prašci s larvicidom u tepisima i podnim fugama), dubinsko usisavanje i pranje posteljine na visokoj temperaturi.

Trčci (srebrne ribice, Lepisma saccharinum) su sitni kukci bez krila, dugi do 1 cm, koji vole tamna i vlažna mjesta poput kupaonica i podrumskih zidova. Hrane se škrobom, papirom i ljepilima.

Iako ne prenose bolesti, mogu oštetiti tapete, knjige, tekstil i arhivsku građu. Njihovo prisustvo često ukazuje na povišenu vlagu u prostoru.

Učinkovita kontrola uključuje smanjenje vlage (provjetravanje, odvlaživači), zatvaranje pukotina te postavljanje ljepljivih zamki i ciljano prskanje insekticidnim granulama u njihovim staništima.

Kućne muhe (Musca domestica) i plodna muha (Drosophila spp.) lete po otpadcima i raspadnutim tvarima tražeći hranu. Razvijaju se u truleži i kanalizaciji, a ciklus im traje oko 7–10 dana.

Muhe prenose preko 100 različitih patogena (Salmonella, E. coli, paraziti), mehaničkim prijenosom s nogica i usnika na hranu i radne površine, što predstavlja ozbiljan higijenski rizik.

Prevencija obuhvaća uredno odlaganje otpada u zatvorene kante, redovito čišćenje i sušenje poda, mreže na prozorima, ljepljive trake te insekticidne raspršivače u vrućim zonama razvoja ličinki.

Osa (Vespula spp.) i stršljen (Vespa crabro) grade komplicirana gnezda u tlu, drvenim šupljinama ili visokim krošnjama. Aktivne su od proljeća do jeseni i brane svoje gnijezdo agresivno.

Njihovi ubodi oslobađaju otrov koji može izazvati lokalni otok, jaku bol, pa čak i anafilaktički šok kod alergičnih osoba. One su korisne u ekosustavu, ali u blizini ljudskih boravišta predstavljaju opasnost.

Stručna dezinsekcija obično se radi u kasno večernjim satima kada su insekti smireni — direktno prskanje gnezda insekticidom pod tlakom ili uklanjanje i sigurno zbrinjavanje gnezda.

Komarci (Culicidae) polažu jaja u stajaćoj vodi (bare, posude s vodom, oluci). Ličinke se razvijaju u vodi, a odrasli komarci su aktivni u sumrak i zoru.

Ubodi komaraca mogu širiti virusne i parazitarne bolesti (denga, Zika, malarija), a stvaraju i intenzivan svrbež i alergijske reakcije. U urbanim sredinama rizik je manji, no neugoda je velika.

Sukladno tome, preporučuje se uklanjanje stajaće vode, postavljanje mreža na prozorima, ultrazvučnih ili svjetlosnih zamki, te raspršivanje larvicida u vodenim lokacijama i odraslih insekticida u okolini.

Moljci (Tineola bisselliella, Plodia interpunctella) se razvijaju od jajašaca položenih na tekstil, tkanine, ormarima i žitaricama. Ličinke se hrane keratinom (vuna) ili sjemenkama i suhom hranom.

Njihovo prisustvo uzrokuje rupe na odjeći, oštećenje tkanina i kontaminaciju namirnica paučinastim izlučevinama, što dovodi do ekonomskih gubitaka i potrebe za zamjenom zaraženih proizvoda.

Kontrola uključuje čišćenje i usisavanje ormara, zamrzavanje ili pranje zaraženih tekstila, pohranu hrane u hermetičke posude, te ciljani tretman insekticidima u ormarima i spremištima.