MS DERATIZACIJA

Deratizacija


Deratizacija je zajedničko ime za sve mjere i postupke koji se poduzimaju u svrhu smanjenja populacije štetnih glodavaca (štakori, miševi, drugi mišoliki glodavci).
Šteta koju uzrokuju je ne samo ekonomska, u smislu konzumiranja, onečišćivanja i oštećivanja robe, sirovina i gotovih proizvoda, već je i zdravstena obzirom na činjenicu da su glodavci prirodni rezervoari i prijenosnici zaraznih bolesti kao što su salmoneloza, leptospiroza, tifus, tularemija, trihineloza... koje prenose sekretima ostavljenim na namirnicama, predmetima, u vodi..., te putem ektoparazita (buhe, stjenice, krpelji, komarci...).
Naša tvrtka Vam nudi deratizaciju izlaganjem standardnih zatrovanih meka na indicirana mjesta u podrumskim, suterenskim i dvorišnim prostorima, izlaganjem parafiniziranih i briketiranih meka u vlažnim prostorima (dvorišta, kanali...), te posipanjem aktivnih rupa i puteva glodavaca antikoagulantnim prahom i parafiniziranim mekama.
Svi postupci se izvode na način da su neškodljivi za Vas i Vaše zaposlenike, a meke se zatvaraju u deratizacijske kutije i postavljaju na mjesta gdje neće smetati u svakodnevnom radnom procesu, niti biti lako dostupne. Ukoliko se pokaže potreba za mehaničkim sredstvima, u radu koristimo ljepljive ploče i mehaničke klopke za glodavce koje postavljamo na mjesta njihovog kretanja u prostoru.
DOBRO JE ZNATI
Europski standardi nalažu da se pri deratizaciji moraju koristiti meke deklariranog porijekla u izvornom pakiranju. Stoga je odlukom Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske van snage stavljena odluka da tvrtke koje se bave DDD mjerama mogu same pripremati mamke za svoje potrebe. Za Vas kao korisnika naših usluga to konkretno znači da bilo koja tvrtka koja će provoditi mjere sanitarne zaštite u Vašem prostoru, mora koristiti takvu deklariranu meku. Postupanje protivno tome bilo bi u suprotnosti sa postojećom pozitivnom zakonskom regulativom i predstavljalo bi protupravnu radnju prema Zakonu o otrovima. Dakle, mi koji se bavimo provedbom DDD mjera, moramo koristiti mamke bilo domaćeg ili stranog proizvođača legalno uvezene i odobrene od strane Ministarstva zdravstva i to u njihovom originalnom pakiranju.
Deratizacija Miševa

Na području naše zemlje živi više vrsta miševa.

U slobodnoj prirodi se često možemo susresti s različitim poljskim i šumskim miševima kao što su patuljasti miš, miš bodljaš, prugasti poljski miš, žutogrli miš, obični šumski miš, kućni miš. Treba imati na umu da su miš humkaš, žutogrli šumski miš i patuljasti miš, dinarski voluhar i puhovi koje nalazimo u prirodi i seoskim okruženjima zakonom zaštićene vrste.

Miševi su, kao i drugi glodavci vrlo znatiželjne i inteligentne životinje, stoga je ponekad potrebno s njima se nadmudrivati, posebno ako su duže vremena prisutni u prostoru. Majstori su u skrivanju te ih se često otkrije kada je populacija već poprilično velika, a pri tome im pomaže i veličina i građa tijela koja omogućava da se provuku kroz rupe veličine svega 6 mm. Svaki napad miševa je drugačiji, ovisno o namjeni prostora u kojeg su prodrli. No uvijek su prisutni isti tipični znakovi njihove prisutnosti. Najtipičniji znak je izmet. Na početku infestacije izmet se pronalazi sporadično, a zatim sve češće i u sve većim količinama na putevima kojima se kreću. Miševi izmet izgleda kao peleta veličine 3 – 8 mm. Jedan miš dnevno izbaci 60 – 80 takvih fekalnih peleta u danu. Također prisutnost miševa u nekom prostoru karakterizira i jak miris urina koji im služi i za orijentaciju. Tim mirisom obilježavaju puteve do izvora hrane, ali i prema njemu prepoznaju vlastitu obitelj. Što je miris intenzivniji, to se može sa većom sigurnošću tvrditi da je infestacija poprilično jaka.

Obzirom na urođeni instinkt glodanja, vrlo često se vide tragovi zagriza u obliku dva paralelna utora razmaknutih 1 – 2 mm. Kako im se na putu često nađu i različiti električni kablovi, često ih pregrizaju i time uzrokuju različite štete, kvarove pa čak i požare.

Kako prolaze gotovo uvijek istim putem, u prostoru se mogu vidjeti mrlje koje ostavlja krzno. U kontaktu sa podom i zidom, mast sa tijela i čestice prljavštine ostaju na površinama i «podmazuju» stazu, odnosno put od gnijezda do izvora hrane i vode.

Najčvršći dokaz prisutnosti miševa u kući je pronalazak živih ili mrtvih jedinki i naravno gnijezda. U tri tipična slučaja se miševi mogu primijetiti danju, a to su: nedostatak hrane, ometanje gnijezda ili vrlo ozbiljna infestacija. Obzirom da su jako dobri penjači, gnijezdo mogu saviti bilo gdje u prostoru. Zauzet će bilo kakav miran kut u blizini izvora hrane. Obzirom da nema ograničavanja broja gnijezda na nekom području, a samo jedan par miševa proizvede 4 do 6 legala godišnje, te u svakom leglu 4 do 8 mladih, kroz godinu dana se populacija miševa ako se ne suzbija može popesti do brojnosti od 2000 jedinki.

U objektima se najčešće zadržavaju dvije vrste kućnog miša – Mus musculus musculus i Mus musculus domesticus.

Deratizacija Štakora

Štakori se najčešće karakteriziraju kao vrsta higijenskih štetnika koja kod ljudi izaziva najveći strah jer predstavljaju opasnost za zdravlje i ljudi i životinja.

Prenose različite uzročnike zaraznih bolesti, uništavaju materijalna dobra i zalihe hrane, kako glodanjem tako i izlučevinama. Zahvaljujući porivu na glodanje, često pregrizaju električne kabele i uzrokuju kratke spojeve pa čak i požare. Najveći problem predstavljanjihov visoki potencijal razmnožavanja, koji dovodi do toga da od samo jednog štakorskog para u nekoliko mjeseci nastane cijela epidemija štakora na nekom području.

Zarazne bolesti u pravilu šire na dva načina: preko tjelesnih izlučevina kao što su izmet, urin, krv i slina, a s druge strane su vektori određenih uzročnika bolesti što znači da nose uzročnike ali sami od njih ne obolijevaju. Najčešće bolesti koje prenose su tifus i paratifus, leptospiroze, bjesnoću, rikecioze, salmoneloze, tuberkulozu, te mnoge druge bakterije, viruse i parazite. U pravilu nisu agresivni, ali ako se osjećaju ugroženi mogu napasti u samoobrani. Vrlo su znatiželjni i inteligentni, ali istovremeno oprezni i lukavi, a neki autori čak ih nazivaju i drskima. Vrlo su izdržljive životinje i lako se prilagođavaju novim životnim uvjetima u kojima se nađu.

Naravno, ne smijemo zaobići niti psihološke posljedice susreta osobe sa štakorom. Najčešće se kod bliskih susreta javlja strah, no često je prisutan i osjećaj srama, pogotovo ako se radi o privatnom objektu. Naime, štakore se povezuje sa nečistoćom i manjkavom higijenom, a vrlo često se pokaže da tome i jest tako. U gradskim sredinama ih najčešće privlače mjesta na kojima se odlaže smeće ili hrane mačke lutalice, dok su seoska gospodarstva vrlo često na udaru zbog otpadaka i hrane prisutnih domaćih životinja.

Materijalna šteta koju uzrokuju može biti vrlo velika. Obzirom da grizu sve materijale štetu mogu napraviti bilo gdje – na cijevima, električnim vodovima, zalihama hrane, različitom tekstilu...

Tragovi po kojima se može prepoznati prisutnost štakora u nekom prostoru su najčešće izmet oblika koštice masline, mrlje koje su nastale trljanjem kože i dlake na mjestima prolaska, izrazit miris urina, a najočitiji dokaz su viđeni živi ili mrtvi štakori.