Crni štakor - Rattus rattus, Linne

Crni štakor se na našim područjima pojavljuje sa tri podvrste – obični crni štakor koji naseljava sela, tavane, te ga se može pronaći na brodovima, aleksandrijski koji obitava u Dalmaciji te štakor plodožder koji nastanjuje Dalmaciju i Primorje. Često ga se naziva i štakor zrnja, tavanski, kućni ili brodski štakor.

Manji je od smeđeg štakora i ima vitkije tijelo dužine oko 15 - 24 cm. Težina može doseći 150 – 300 g. Rep je nešto duži od tijela, pokriven rijetkim dlakama i građen od oko 250 ljuskastih prstenova. Uši su mu veće nego kod smeđeg štakora a njuška je izrazito šiljasta. Boja krzna je uglavnom crna i sjajna, no može varirati od sive do smeđe boje. Krzno na trbuhu je sive ili bijele boje.

Ova vrsta voli suha i topla mjesta te ga se često nalazi na tavanima i gornjim katovima objekata.
U južnoj Europi ovog se štakora može naći i u slobodnoj prirodi. Strogo je noćna životinja, a preko dana ih se teško može vidjeti čak i ako je populacija postala prekobrojna. Vrlo je dobar penjač i skakač, između objekata se može šetati po žicama, ali je loš plivač i izbjegava vodu. U objektima se skriva iza polica, lamperija, šupljim zidovima, kutevima greda.

Pari se tijekom cijele godine 3 – 5 puta, a ženka nosi 20 – 24 dana. U svakom leglu može biti 5 – 10 mladih koji spolnu zrelost dostižu kroz 2 mjeseca.

Svejedi su, a u prehrani dominira ona vrsta hrane koja je najdostupnija na području na kojem borave. Kao i smeđi štakor, vrlo je nepovjerljiv prema novoj hrani.

Crni štakor, kao i smeđi živi u hijerarhijski strogo organiziranim zajednicama, a teren na kojem žive obilježavaju sekretima po kojima se međusobno prepoznaju pripadnici iste zajednice. Dominantni mužjak na čelu čopora ima dva pomoćnika, a ženke ne prihvaćaju ni mužjake ni ženke iz drugih štakorskih zajednica.

Ova web stranica koristi kolačiće